Robert Belošević

Trebao je biti veterinar, ali je tjerao neki inat. Sa samo četiri ispita do kraja studiranja, Robert Belošević Beli (rođ. 1964.) je odlučio od fotografije napraviti karijeru. Već na faksu sam se bavio fotografijom. S profesorom sam lovio medvjede, stavljali im odašiljače i onda ih pratili. Te procese sam fotografirao. A to istraživanje je financirao National Geographic. Tako sam ušao u svijet fotografije, prisjeća se Belošević.

 

Četiri ispita prije nego je postao doktor za životinje, počeo je fotografirati za Večernji list. Tamo je bio sve do 1998., kada odlazi i priključuje se ekipi koja je pripremala izlazak prvog broja Jutarnjeg lista.

 

Već u Večernjaku sam brzo počeo intenzivnije pratiti sport. Čak sam 1994. bio i prvi dobitnik nagrade Hrvatskog zbora sportskih novinara. Prelaskom u Jutarnji postao sam isključivo sportski fotoreporter, opisuje Beli.

 

Od terenskog rada oprašta se 2007. godine, prelaskom u fotoagenciju Cropix, gdje postaje urednik. Od 2010. je voditelj produkcije u fotoagenciji PIXSELL.

 

Osim sportske fotografije, Beloševićevu karijeru obilježili su njeni počeci. Iskustvo je stjecao na najtežem polju, kao ratni reporter. S aparatom je bio na svim bojištima Domovinskog rata, izuzev Vukovara. 

 

Iako nije voljan isticati razne nagrade koje je dobio, Beli je ponosan na jednu. Sad već davne 1995. godine u Italiji sam dobio nagradu za fotografiju godine. Snimio sam u Bihaću (BiH) šestogodišnjeg dječaka imena Aladin koji je u ratu ostao bez noge. Dobivenu nagradu od 4.400 dolara donirao sam za djecu stradalu u ratovima u Hrvatskoj i BiH. Upravo od tog novca je i Aladin dobio protezu, kaže Belošević.

 

[Tekst: Marko Dejanović]