Hrvoje Jelavić

Šibenčani su u čudu. Svugdje na svijetu je normalno da se prvo nešto dogodi, a da tek kasnije dođu fotoreporteri. Samo u Šibeniku prvo na mjesto dođe Hrvoje Jelavić pa se tek kasnije tamo nešto dogodi.

 

Što da kažem? Imam tu neku ludu sreću, kaže Jelavić.

 

Ovaj 1975. rođeni Sarajlija cijeli je život vezan uz fotografiju. Njegov otac Ante Jelavić radni vijek je proveo fotografirajući za najveće dnevne listove. Ljubav prema fotografiji, uz oca, usadile su mi i njegove kolege koje su me često vodile na snimanja za koja sam izražavao zanimanje. To su uglavnom bila sportska događanja, stoga i ne čudi da najviše volim raditi sport, koji, nažalost, u Šibeniku nije na vrhunskoj razini. Nadam se da ću s vremenom dobiti priliku otići na neko veliko natjecanje, kao što je to bio Eurobasket u Sloveniji, objašnjava Jelavić.

 

Hrvoje je karijeru vezanu uz fotografiju počeo 1998. radeći na fotodesku Večernjeg lista, da bi 2001. počeo raditi kao fotoreporter u Večernjakovom dopisništvu u Šibeniku. U Krešimirov grad doselio se zbog supruge, profesionalne košarkašice. S fotoagencijom PIXSELL surađuje od njenog osnutka, ranije je radio i u Večernjem listu 24sata te je surađivao sa Sportskim novostima, Vjesnikom i Hinom.

 

Ljubav prema sportu ne iskazuje samo fotografijom. Hrvoje Jelavić, naime, ima i zvanje državnog košarkaškog suca, ali se zbog fotoreporterstva ne stigne profesionalno baviti suđenjem.

 

[Tekst: Marko Dejanović]