početna Portfolio Goran Stanzl

Goran Stanzl

Ako Gorana Stanzla vidite negdje, na nekoj ulici, bez fotoaparata, budite humani, pitajte ga možete li mu kako pomoći. Ili mjesečari ili su ga opljačkali.

 

Nešto vrijedno fotografije se uvijek i svugdje može dogoditi. Bilo bi mi žao da u ključnom trenutku nemam aparat uza se, objašnjava svoju "politiku" Goran. Njegovu predanost redovito prepoznaju i kolege iz Hrvatskog zbora fotoreportera pa svake godine među 100 najboljih fotografija izlažu i po nekoliko onih s potpisom Stanzl. Uz to, Goran je dva puta, 2003. i 2004. godine dobio i nagradu Pavao Cajzek za najboljeg fotoreportera. 2006. godine ga je nagradio i Hrvatski zbor sportskih novinara.

 

Najviše me zanima sportska fotografija jer sam i u privatnom životu zaljubljenik u sport te time mogu spojiti posao i privatno zadovoljstvo, kaže i dodaje da ga zanima i news fotografija važnih događaja koji obilježavaju naše društvo.

 

Ljubav prema fotografiji Stanzl je naslijedio od oca fotografa koji je radio za mnoga hrvatska izdanja. Prvi posao vezan uz fotografiju bio mu je u fotolaboratoriju Večernjeg lista. Stanzl je od 1999. godine učio posao razvijajući slike iskusnijih kolega i koristio svaku prigodu da uskoči i na neko snimanje. Talent tada još mladog fotografa (rođen je 1980. godine) brzo su prepoznali. Izvukli su ga iz mračnog fotolaboratorija i pustili da radi ono što je, kasnije se dokazalo, bio ne samo Goranov posao, nego i poziv. Pustili su ga da fotografira.

 

[Tekst: Marko Dejanović]