Teško je povjerovati da postoji kuća u Šibeniku koja nema fotografiju Duška Jaramaza. Ne mislimo pritom na fotografiju s likom Duška Jaramaza, bilo bi krajnje neobično da Šibenčani toliko vole njegov lik. Mislimo na fotografije koje autorski potpisuje Jaramaz.

Dok sam radio u turističkoj agenciji 80-ih godina izletnike sam fotografirao svakodnevno, a djecu sam fotografirao sa Djedom Mrazom ili u školi s razredom, na krštenjima, pričestima i krizmama. Ako i to nije dosta, onda me ima na singlicama ili LP-ima koje sam objavio dok sam se profesionalno bavio glazbom. Kruna toga je Zlatna kolekcija koju je izdala Croatia records, objašnjava Duško. 

Jaramaz je rođen 1953. u obitelji majke službenice i oca fotografa.  Još kao dijete pomagao je ocu u poslu pa tu leže i začeci njegove fotografske karijere. No, kako je rođen u šibenskoj Teslinoj ulici, ulici iz koje su potekli Vice Vukov, Mišo Kovač, Arsen Dedić i mnogi drugi, i Duška je put odveo na estradu. Prodao je više od pola milijuna nosača zvuka tih 70-ih godina.

Unatoč uspjehu na estradi, osjećao sam da sam s krive strane fotoaparata. Fotograija me privlačila što god da sam radio. Krajem 90-ih sam već bio priznati profesionalni fotograf, prisjeća se.

Iako se činilo da će ga Zlatna kolekcija s 25 njegovih najvećih hitova vratiti na estradu, to se srećom po fotografiju nije dogodilo. Pri pokretanju jednog lokalnog lista pozvali su ga za fotoreportera, a karijeru je nastavio u Vjesniku pa u HINA-i. Na kraju se "skrasio" u PIXSELL-u, gdje, kaže, namjerava dočekati mirovinu. Ipak, od scene nije sasvim odustao.

Najviše volim fotografirati koncerte, predstave i druga zbivanja na sceni. Valjda zbog toga što sam dugo i sam bio tamo gore...

[Tekst: Marko Dejanović]